Play.
You know that feeling of emptiness. The feeling of loneliness. Knowledge about life like it's just a black hole. Nothing of that dosen't matter when you have a friend like her * to make you feel better on a rainy day.
|
Hoobastank - The Reason *____* so now, I can cry.
You never take I Really Want You - James Blunt
Many prophets preach on bended knee. Many clerics wasted wine. |
|
gdje je nestao covjek?
Dugo je proslo od zadnjeg puta od kako sambila ovdje...alisad sam tu.. pa da kazem malo sto se sve izdogadjalo, jer tako se osjecam slobodnije. Onaj, odvratan i hladan pogled.. nestao je iz mog zovota, prijateljstvo i sjecanje ostaje i to je sve. Sada, tu je nesto novo, neki novo iskustvo sa novom osobom, mozda je to ta osoba koju sam trazila.. ili jednostavno samo prolazna faza jos jednog od vecine? Kad god me krene ljubav, koje prije nije bilo nigdje.. kao zarobljena u magli je bila. Tada mi dodu oni koji mi prije nisu imali hrabrosti reci sto mislekad je meni bilo stalo.. kada sam htjela da bas on* bude taj koji ce me grliti svaki dan. Dosao je prekasno.. jer tu je drugi.. u kojemu sam nasla svoj donekle receno ...mir... ono nesto sto bi me moglo utjesiti u samoci. Zasto se sada moram nalaziti izmedju dvije vatre? Imati osjecaje za obojicu.. a moci izabrati samo jednoga? Zasto da povrijedim zatim drugoga? Kako se snaci u ovome? Dali da pustim osjecaje.. pa kamo ce me odvesti.. ili jednostavno ostavim te dvije srecice.. i nastavim dalje kao sto sam i dosada? Za kraj.. cigareta* ! |
|
Znaš onaj osjećaj?!
Hodaš, dolaziš, vidiš ga u tebi se stvori onaj divan osjećaj sreće i radosti, a zatim te pogleda onim čudnim odj** pogledom a ti si misliš : "zašto me tako mutavo gledaš pič** ti mat****.?!?!". Zatim nastaviš praviti se kao da je sve uredu. To bi bio kraj početka dana. Sjediš nakon toga na kavi i sama pomisao na taj pogled učini te živčanom, negativna energija se širi na ostale oko tebe i nikako da se smiriš. Digneš se, odeš do zadnjeg tiska u ulici da bi kupila cigarete ali ne. Prije odlaska konobar proli kavu po stolu. Misliš ne može biti gore. Vračaš se od tiska i počne padati kiša. Tčiš sa frendicom kao luđakinja..po kiši i sparini ali se i smiješ iz svega srca. Predivno. Zatim ponovno sjedneš natrag, pogledaš druge oko sebe u oči i vidiš taj odvratan njegov pogled u njima. Žašto? Cijeli dan upropašten zbog jednog pogleda. _________________________________________________________________________________ *Pokvarili su se međuljudski odnosi nakon zadnje točke.* _________________________________________________________________________________ Vidi malu cigaretu nakon testa. To je gušt, ali sve više i više mi se gadi. Ništa dobro ne ispada od toga. Prijatelji koji te dugo nisu vidjeli pomisle da si se totalno upropastila. On* te zbog toga nikada neće zavoljeti. Nečeš mu se svidjeti više od samo prijateljice...i to sve radi cigarete. Zar cigareta čini čovjeka? To je samo mana koju drugi moraju prihvatiti, jer ti si takva kakva jesi, ništa manje vrijedna ili manje ono što si bila prije te cigarete. Jesam li u krivu? |
|
Kako da hodam sa povezom na očima?
Hladno jutro, buka autiju je sve jača kako se približavam tom mjestu. Mjestu gdje on svaki drugi tjedan stoji čeka, da se društvo okupi, a među njima sam i ja. Danas, na tom istom mjestu njega nije bilo, a rekao je da će doći. Tako smo išli bez njega, a moje zadnje nade da će možda nešto biti, su nestale. Dali da zaboravim? Da odbacim ono što mi je drago? Nastavim dalje i čekam ono bolje? Ne znam dali to mogu. Kao jedan karasni početak još jednoga tmurnoga dana. Kaos se nastavlja. Profesor, koji misli da skupina učenika koja sjedi u zadnjoj klupi nisu vrijedni njihovoga vremena. Neide mi matematika. To mi nije problem priznati, ali da mi kaže da se samo zabavljam, ne radim ništa i da tako loše utječem na ostale oko sebe. To si neću dozvoliti. Da mi netko, tko ne zna ništa o meni, govori da loše utječem na ljude oko sebe. Ja biram one, koje želim imati oko sebe. To je moja zadnja klupa i nitko mi neće govoriti da loše utječem na prve klupe. Za lijepi kraj jako iritantnoga dana, jedna mala cigareta. Dim u plučima, osjećaj opuštenosti kao da brige ne postoje. |
|
Kiša. Čemu to?
Jutarnje sunce, pjevanje ptica i miris mamine jutarnje kave. Osjećaj je fenomenalan. U trenutku te sreće osjećaš kao da letiš, daleko, kroz šume pa sve do najvišega brda. Zatim dođe kiša. Sa sobom donese sive oblake i to bez pitanja. Počne padati kao da plače. Čujem kako njezine suze naglo padaju na tlo, rasprsnu se, a za sobom ostave samo lokve vode. Tada osjetim svoje mokro lice. Moje suze, tako hladne kao led i tako bolne kao udarci spustaju se ni moje crvene obraze. Cujem svoj jecaj. Sjetim se da sam odbačena od njega* zbog druge, te me srce tada zaboli. Zar je to razlog zašto kiša pada? Da nam oduzme sreću? Ne. Ja to neću prihvatiti. Zašto? Zato što znam da će doći jaki vjetar. Odpuhati te sive oblake sa tom tužnom kišom. Donjeti mi sunce, sa suncem sreću, a sreću će u rukama držati drugi koji će mi ju sa nježnim zagrljajem dati. |
